Izvor:
10.10.2019 u 17:28
0

ŽUTE MINUTE I KONSTANTNA PRAZNINA: Kad VREME nije SAVEZNIK (MALI VODIČ KROZ GPL)

Svi mi imamo one neke faze kad smo usamljeni, kad nas niko ne razume, kad se osećamo prazno, beznadežno… Svako od nas ima svoje “žute minute” mada bih ja to pre nazavala “crnim minutama” kad se lako plane, čoveka obuzima nekontrolisani bes, izviče se na prvu, uglavnom ni krivu ni dužnu osobu, najčešće onu najbližu…

Dok su mnogima pomenuti ispadi tek slučajnost, postoje osobe kojima je to obrazac po kom sve rade u životu, tako funkcionišu, žive i rade. Kao da su neprestano “gladni” pažnje, kao da nikada nisu zadovoljni sobom, a posebno drugima. Emotivne reakcije su im eksplozivne, preterano izražene i po standardima ovog sveta i društva, neprimerene. Neki bi rekli da su im osećanja plitka i površna, ali ja ću vam napisati da to nije tako. Ti ljudi samo intenzivnije doživljavaju sve ono što ovi drugi “normalni” doživljavaju drugačije. Ono što je sigurno je da ta osećanja, velikom brzinom menjaju i preusmeravaju.

Granični poremećaj kao usud

Da, reč je o osobama sa graničnim poremećajem ličnosti. Ili, po engleski – borderline personality disorder (BPD). Za one koji ne znaju, ovo je veoma stresno stanje, prvo za one koji pate od ovog poremećaja, a onda i za one koji su u bliskom kontaktu sa ovim osobama. Stanje prate česte promene raspoloženja, bes i impulsivnost mogu da oteraju druge od njih, iako su te osobe konstanto u potrazi za ljubavlju i prihvatanjem.

Ponekad se dešava da ove osobe dobar deo vremena provedu u lošem raspoloženju. Onda to počne da utiče na sve sfere njihovih života. Posao rade bez motivacije i otaljavju ga. Emotivne veze koje na početku znaju da budu obećavajuće, ruše se kao kule od karata, brzo i bez nekog vidljivog razloga, ostavljajući im sve veću prazninu u duši i terajući te ljude da što pre nađu nekog novog.

Ovi ljudi su puni negativnih osećanja prema sebi samima, a ona dolaze do mržnje ili gnušanja. Prema sebi, naravno. Ponašanje im je destruktivno, a češće je samodestruktivno i uglavnom su ove osbe svesne toga. Upadaju u probleme zbog svojih impulsivnih i ishitrenih reakcija. Često zloupotrebljavaju alkohol, drogu, kockaju se u život ili novac i imaju probleme sa zakonom.

Da li poznajete nekog takvog ili sami spadate u osobu sa ovim poremećajem? Ako ste u prvoj grupi i ako imate dovoljno uticaja na tu osobu, pokušajte na vrlo suptilan način da joj predložite da potraži stručnu pomoć ili savet. Ne bi bilo loše da si sami odete do dobrog psihologa, ako ne i psihijatra. Granični poremećaj ličnosti je komplikovano i neprijatno stanje i potrebno ga je što ranije uočiti i lečiti. Lečenje daje ume da da dobre rezultate i da vrati izgubljenu nadu da je miran i srećan život, ipak, moguć.

Žene više pate od ovog poremećaja

A sad malo stručne edukacije. Granični poremećaj ličnosti je dugotrajno, poremećeno funkcionisanje ličnosti. Ovo se, pre svega, odnosi na raspoloženje i emocije. Karakterišu ga impulsivne akcije i reakcije, nestabilnost i česte promene raspoloženja i potpuno haotičan, emotivni život. Spada u kategoriju emotivno nestabilnih poremećaja ličnosti, koja podrazumeva poremećaje ličnosti sa izraženom tendencijom ka impulsivnim radnjama, bez prethodnog razmišljanja o posledicama.

Sposobnost planiranja i procene kod ovih ljudi je svedena na minimum, a velika ljutnja često dovede do nasilnih reakcija ili takozvanih “bihejvioralnih eksplozija“. Eksplozivne nastupe kod ovih ljudi izazivaju primedbe, kritike i impulsivne reakcije drugih. Postoje dve vrste ovog poremećaja ličnosti. Kod obe su svojstveni impulsivnost i nedostatak samokontrole.

Granični poremećaj ličnosti se javlja u adolescenciji ili u ranom odraslom dobu. Uzrok poremećaja, kao i kod većine drugih, najverovatnije leži negde u ranom razvoju ličnosti. Vrlo čest je slučaj da je osoba bila zlostavljana u detinjstvu. Ova vrsta poremećaja je prisutna kod dva procenta ukupne svetske populacije, nije vezana za rasu ili nacionalnu pripadnost. Kod žena se javlja i do tri puta češće nego kod muškaraca.

Razlog leži u tome da su ženska deca mnogo češće seksualno zlostavljana od svojih muških parnjaka. Procenjuje se da oko 20 odsto svih hospitalizovanih u mentalnim ustanovama pati od graničnog poremećaja ličnosti. Hospitalizacija je najčeši izbor i maltene pravilo, baš zbog pomenutih suicidalnih tendencija i nemogućnosti samostalnog funkcionisanja na pravi način. U terapiji se koriste različiti pristupi, a dobre rezultate daje psihoanalitički pristup.

Vreme je najgori neprijatelj

Granični poremećaj je teško stanje koje kad nastupi, na primer u pubertetu, ako se ne leči, ostaje do kraja života. Ovaj poremećaj ne leči vreme. Upravo suprotno, vreme ga samo dodatno zakomplikuje. Tegobe sa kojima se suočavaju oni koji pate od graničnog poremećaja ličnosti veoma su raznolike i različitog intenziteta. Nekakav opšti, zajednički profil podrazumeva nestabilnost raspoloženja, crno-beli način razmišljanja, haotične i nestabilne emotivne veze, nestabilna slika o sebi i o svom identitetu.

Kod ovog poremećaja neke karakteristike emotivne nestabilnosti su veoma vidljive. Uz to, predstave o sebi, ciljevi i unutrašnje sklonosti među kojima su i seksualne su često su nejasne, maglovite ili nisu uobičajene. Sklonost ka intenzivnim, burnim i nestabilnim odnosima može dovesti do ponavljana emotivnih kriza i patnja. Takođe, to je sve udruženo sa velikim naporima da se izbegne odbacivanje i napuštanje. Često, osoba sa ovim poremećajem zna da zapreti samoubistvom. Neki to i urade, a većina se samopovređuje. Samopovređivanje može da se desi bez razloga.

Prisutno je stalno traženje pažnje, stalni napor da se postane centar nečijeg života. Taj neko može da bude bilo ko i graničari često ne biraju. U početku, to traženje pažnje je manje vidljivo, a onda počinje da se pokazuje u punom svetlu, početkom mladosti. Za ovaj poremećaj karakterističan je osećaj neprijatnosti, a interakcija s drugim osobama može da se okarakteriše kao dvosmislena, seksualna, zavodljiva i provokativna.

Takva osoba konstantno koristi svoj fizički izgled da bi privukla pažnju. Govor im je upečatljiv, ostavljaju utisak, znaju da pričaju, a da ništa ne kažu. Najčešće su graničari veoma o privlačne i zavodljive osobae, vode računa o svom spoljašnjem izgledu, dok se problem nalazi s druge strane fasade – unutar njih samih. Mnogo brinu za fizičko zdravlje, koje ni ne mora da bude narušeno.

U najekstremnijim slučajevima dolazi i do perioda amnezije, potpunog gubitka svesti o sopstevenom identitetu i ukočenost.

Dijagnostika graničnog poremećaja ličnosti

Ovu ni malo jednostavnu dijagnozu UVEK i UVEK postavlja lekar. Do dijagnoze se doalzi na osnovu izveštaja pacijenta, ljudi iz najbliže okoline te osobe, uz uvid u životnu priču i vidljive simptome.

Termin “granični poremećaj ličnosti” se koristi od tridesetih godina prošlog veka i u početku je označavao komplikovano stanje pacijenta, koji se nalazi na tankoj granici između neuroze i psihoze.

Granični poremećaj često zna da ide ruku pod ruku sa još nekim srodnim poremećajima, što dodatno otežava dijagnostiku. Osobe koje pate od ovog poremećaja veoma često pate i od depresije.

Evo kako su sve dijagnostikuje granični poremećaj

Postoji devet osnovnih simptoma na osnovu kojih se postavlja dijagnoza graničnog poremećaja, a smatra se da je neopodno da bude bar pet prisutno u dužem vremenskom periodu. Evo nekih:

  • panični napori da ne dođe do napuštanja i strah od usamljenosti. Ova panika od napuštanja ne mora uvek da ima realne uzroke, već može da bude plod mašte, što je, u osnovi, mnogo češći slučaj. Jaka potreba za drugom osobom, nemogućnost da se ostane sam. Neki od obolelih ispoljavaju izuzetno visok novo interpersonalne osetljivosti i empatije (sposobnost uživljavanja u emocije druge osobe)
  • česti ulasci u vrlo intenzivne i burne emotivne veze i isto tako česti izlasci iz njih, pošto po periodu idealizacije usledi period potpunog obezvređivanja i snažno osećanje razočarenja. Kod nekih, emocije se rađaju i nestaju u sekundi
  • turbulencije u doživljavanju sopstvenog identiteta, nestabilna slika o sebi, stalni osećaj promašenosti kada je reč o poslu kojim se bave, izboru prijatelja i životnom stilu
  • impulsivnost u nekoliko oblasti koje se mogu okarakterisati potencijalno opasnima, kakve su, na primer, neobuzdana, prebrza vožnja, izlaganje raznim rizicima, alkoholizam, narkomanija, promiskuitet, seks bez zaštite, kockanje.
  • pokušaji samoubistva, pretnje samoubistvom, samopovređujuće ponašanje koje čine pravljenje ožiljaka, najčešće po rukama. Ovako se privlači pažnja osoba od čijeg se napuštanja strahuje
  • promene raspoloženja. Brzo se ulazi iz jednog raspoloženja u drugo. Posle potpune učmalosti i bezvoljnosti, sledi prelazak u euforiju ili kao grom iz vedra neba, iz normalne atmosfere nastane rasprava. Interesantno je da se ovakve promene uglavnom ne dešavaju posle nekoliko dana ili nedelja, već je reč o nekoliko sati ili čak minuta. Reakcije sliče na dečje – dožive napad besa ukoliko im nisu ispunjene određene želje ili očekivanja
  • hronično i dugotrajno osećanje bezvrednosti, besmisla, unutrašnje praznine, beskorisnosti. Osećaj unutrašnje praznine se najčešće teško opisuje i graničaru je komplikovano da ga objasni, doživljava se kao nešto apstraktno, stalan osećaj da nešto, nepoznato, nedostaje u gotovo svakom trenutku. Nesposobnost da se bude sam u vezi je sa time da im se čini da samo drugi ljudi mogu upotpuniti nastalu prazninu, da sami ne poseduju kapacitete za tako nešto. Periodi ovakvog osećanja najčešće su i povezani sa odnosima sa drugim ljudima i, s vremena na vreme, nestaju da bi se opet vratili. Da stvari budu gore, osećanja su tad jača nego ranije. U trenucima kada se ta praznina i popuni kroz neki dobar odnos, ljubavni ili prijateljski, stalno postoji bojazan od ponovnog povratka neprijatnog osećanja. Praznina i besmisao umeju da se odnekud pojave, u situacijama koje su do koji trenutak ranije bile prijatne i ispunjene uživanjem. Ovde se često nađe inicijalna kapisla za pokušaje samoubistva
  • preterane reakcije besa i nemogućnost da se na pravi način kontroliše bes. Neke osobe stalno ljute na osobe iz okruženja ili na ceo svet, neke imaju nenadane i ničim izazvane izlive besa koji zaprepaste okolinu, a nekima nisu strani ni fizički obračuni. Bes je, u ovim slučajevima, uglavnom predimenzioniran i može ga izazvati i bilo kakva sitnica – neka bezalena reakcija druge osobe, koja iznervira graničara i već sledećeg trenutka počne da “leti perje“. Uzroci za prekide emotivnih veza se nalaze u totalno glupoj stvari koju je neko rekao ili učinio
  • neki graničari imaju ideje o proganjanju i razne druge sumanute ideje, pa ča i gubitak kontakta sa realnošću

Kernbergov model je dijagnostikovao ovaj poremećaj na tri osnovna kriterijuma:

  • neintegrisanost ega: graničari mogu da potroše pet sati govoreći o sebi, a da vam ne pruže realnu sliku o tome kakvi su zapravo
  • nespecifični znaci: niska tolerancija strepnja, loša ili nikakva kontrola impulsa
  • nemogućnost da se razviju i na duže staze zadrže neki hobiji i interesovanja

Osnovna razlika između graničara i neurotičara je prisustvo “primitivnih odbrana“. Kao glavna odbrana pojavljuje se rascep. Svaka osoba kod graničara može da bude samo dobra ili samo loša. Graničari vole osobe samo dok su u blizini. Kad nastupi udaljavnje zaboravljaju sva dotadašnja osećanja i nastupa potpuno novi repertoar. Graničari su toliko zaokupljeni aktuelnim osećanjem i raspoloženjem da ne mogu da se sete nekog drugog osećanja. Zato lako zaboravljaju da su nekada nekog voleli i svako osećanje se lako pretvori u neko drugo, najčešće svoju opoziciju (ljubav-mržnja).

Dijagnoza se češće postavlja odraslima, nego deci i adolescentima zbog toga što se događa da simptomi nestanu u procesu sazrevanja. Uz granični poremećaj se često javljaju još neka mentalna oboljenja ili poremećaji kao što su anksioznost, bipolarni poremećaj, depresija, anoreksija, bulimija, disocijativni poremećaj, somatomorfni poremećaj, zloupotreba alkohola i opijata. Do 70 odsto pacijenata istovremeno ima i problem sa alkoholizmom, narkomanijom, zavisni su od kockanja ili od svega po malo.

Ovo je lista simptoma kod graničnog poremećaja:

  • afekti
  • hronična, dugotrajna depresija
  • osećanje bespomoćnosti
  • beznađe
  • osećanje beskorisnosti, bezvrednosti
  • osećanje krivice
  • bes, besne reakcije
  • strepnja
  • usamljenost
  • dosada
  • osećanje praznine
  • kognicija
  • sumanute misli
  • poremećaji u oblasti percepcije
  • paranoja
  • stanja nalik psihozi
  • preterana impulsivnost
  • zloupotreba i zavisnost od alkohola i opijata
  • seksualna devijantnost
  • manipulativni pokušaji samoubistva
  • druga impulsivna ponašanja
  • nemogućnost da se bude sam
  • strah od napuštanja, odvajanja
  • burne emotivne veze
  • manipulativnost
  • zavisnost od drugih osoba
  • omalovažavanje drugih
  • sadističko i mazohističko ponašanje
  • preterana zahtevnost

Imaš li granični ili si samo sklon promeni raspoloženja?

Granični poremećaj i poremećaji raspoloženja često su u vezi i prave zabunu kod dijagnostike. Neki od simptoma ova dva poremećaja se prepliću, pa je zato dijagnostika vrlo komplikovana. U oba slučaja su prisutni skokovi iz jednog raspoloženja u drugo. Kod graničnog poremećaja ovakve promene raspoloženja različito traju. Nekada je reč o minutima, nekad o danima. Nekada promena raspoloženja nastaje odjednom, drugi put polako i obično je reč o reakciji na neku psihosocijalnu situaciju.

Za razliku od depresije, koja se javlja u bipolarnom poremećaju, ovde su simptomi poput gubitka apetita ili nesanice manje izraženi. Stručnjaci i danas razmenjuju mišljenja o prirodi ova dva poremećaja, sličnostima i razlikama.

Uzroci graničnog poremećaja

Smatra se da osnovni uzroci nastanka poremećaja leži u velikoj ranjivosti, traumatičnom i nesrećnom detinjstvu, zlostavljanju, zapuštanju ili odvajanju od bliskih osoba, stresnim životnim događajima tokom puberteta ili u odraslom dobu.

Ima li genetika udela?

Mnoge naučne studije su potvrdile da postoji genetska predispozicija ka graničnom poremećaju. Uvidom u porodičnu istoriju pacijenta, često se otkrije da u bližoj ili daljoj porodici ima ljudi sa istim ili sličnim problemima. Ukoliko je kod jednog od jednojajčanih blizanaca dijagnostikovan poremećaj, u oko 30 do 40 odsto procenata to bude slučaj i kod drugog.

Kod nekih graničara uočeno je da postoje oštećenja u određenim delovima mozga zaduženim za emotivnu regulaciju i kontrolu impulsivnosti i agresivnosti. Kod nekih je poremećeno i lučenje serotonina, hormona koji ima veliki značaj u regulaciji raspoloženja. Otuda ideja da se u terpaijski proces uvrsti upotreba antidepresiva.

Osobine graničara

Pre nabrajanja osobina graničara, odmah da naznačim da ne moraju sve da budu prisutne u jednoj osobi. Ovo naročito važi za prve dve stavke.

  • žene su obično vrlo inteligentne, fizički lepo izgledaju, doterane su, koketne, obrazovane, ali dešava se, mada retko, da bude i potpuno suprotno
  • muškarci su moderno obučeni, ponekad malo neprikladno za svoje godine, na primer pank fazon kod pedesetogodišnjaka, rečiti su, lepo izgledaju, zavodljivi
  • ožiljci od posekotina i gašenja cigareta po rukama. Neki od njih tvrde da to rade iz nekog čudnog osećanja tenzije, napetosti, kao da će pući, pa im puštanje krvi i gašenje cigareta donosi olakšanje
  • reč je o, na prvi pogled, zabavnim, privlačnim, šarmantnim, harizmatičnim, duhovitim, veselim, društvenim osobama, koje su najglasnije i “drže banku” za kafanskim stolom
  • teatralnost, sklonost dramatizaciji
  • jednog trenutka su puni života i motivacije, već sledećeg se nađu u potpunom očajanju i osećanju beznađa
  • žale se na osećaj neispunjenosti, promašenosti, praznine. Neki tu apstraktnu prazninu opisuju gotovo kao fizički postojeću, kao nekakvu rupu u stomaku ili kao večitu glad
  • vole izlaske, žurke i nastavljaju sa takvim životnim stilom i “pod stare dane“. Najbolje se osećaju u društvu osoba koje su im nalik i koje su u stanju da prate njihov ritam
  • rizično se ponašaju, prebrzo voze, imaju brojne saobraćajne udese
  • imaju izraženu sklonost ka preterivanju u alkoholu, pri čemu, ako se posmatra sa strane, zaista u tome uživaju
  • uzimanje droga ume da bude samo instrument da se privuče nečija pažnja. Na primer, da se privuče pažnja prezauzetih i preokupiranih roditelja i onda se uzmu narkotici. Kasnije to preraste u neuspešne pokušaje lečenje
  • imaju problema da održe istovetna osećanja prema drugim osobama. Neko se voli samo dok je prisutan, dok je u blizini. Već sledećeg trenutka po razdvajanju, najsnažnija osećanja ljubavi su zaboravljena. Ovde leži jedan od uzroka impulsivnog uskakanja iz veze u vezu i sklonosti ka varanju partnera
  • crno – belo razmišljanje“- ljudi su ili dobri ili loši, nema sredine. Interesantno je da oni dobri u očima graničara lako pređu u grupu loših i obrnuto
  • imaju nerealnu slika o sebi
  • ponašanje im je socijalno neprihvatljivo
  • često se u alkoholisanom stanju obrukaju u društvu, ali to ne mora da bude pravilo
  • narušen je porodični život, karijera
  • nesposobnost bilo kakvog smislenog dugotrajnog planiranja
  • poremećen osećaj sopstvenog identiteta
  • granični poremećaj ličnosti je poremećaj ličnosti koji karakterišu pasivna, nestabilna raspoloženja
  • imaju teškoće da evociraju osećanja ljubavi prema osobama iz svoje prošlosti. Ne priznaju da su voleli nekoga. Voli se samo osoba koja je aktuelna
  • teško podnose usamljenost, teško im je da samuju makar i na kratko. Izmišljaju najrazličitije načine da privuku pažnju određenih ljudi i da ih zadrže pored sebe
  • životna istorija im je obično prepuna haotičnih zbivanja. Čitav niz otkaza na poslu, promene poslova, prekidi u obrazovanju, često menjanje fakulteta, pri čemu se dešava da biraju potpuno različit obrazovni profil od dotadašnjeg, prekidi emotivnih veza, raskidi veridbi, razvodi braka, hospitalizacije
  • često i naglo menjaju partnere, ponašajući se promiskuitetno
  • seks na prvom sastanku i seks bez zaštite je nešto što često čine. Ovo potiče iz impulsivnosti, ali i iz želje da se što pre postigne zbližavanje sa nekom novom osobom, da se sruše granice. Oni kao da ne shvataju da seks na prvom sastanku i nije najbolji način za sticanje dobre reputacije
  • raskidaju veze naglo kao što ih i započinju i tako da to, uglavnom, izgleda potpuno bezrazložno drugima
  • po izlasku iz neke emotivne veze, trude se da sebe prikažu kao žrtve, dok je istina obično skroz drugačija, čak i suprotna. Svakom sledećem partneru u nedogled ponavljaju kako su bili povređeni, obmanuti, prevareni ili napušteni u prethodnoj vezi
  • kao da nikada nisu zadovoljni količinom ljubavi i pažnje koju dobijaju od svojih partnera
  • skloni su da ucenama dobijaju ono što žele
  • lako planu, posvađaju se u roku od minute, ni oko čega
  • agresivno se ponašaju
  • slabo podnose pritisak i tenziju na radnom mestu ili životnim situacijama, birajući bekstvo kao izlaz
  • posao ih ne ispunjava, rade ga bez volje, ošljare, iako su ga na početku doživeli kao izazov i bili snažno motivisani
  • nikada nisu zadovoljni svojim okruženjem, pokušavaju da promene okolinu, nikada sebe, uvek su im drugi krivi, nikada oni sami
  • fizički i emociotvno su ih zapostavljali roditelji
  • uglavnom su bili fizički, emotvno ili seksualno zlostavljani u detinjstvu ili adolescenciji
  • gotovo svi iza sebe imaju po jedan ili više pokušaja suicida. Najčešće se dešava da, recimo, prerežu vene na rukama i već sledećeg trenutka panično dozivaju u pomoć. Na ovaj način drže na kratkoj uzici osobe od čijeg udaljavanja najviše strahuju. Ovakvi pokušaji suicida, bez postojanja prave namere da to i učine nazivaju se parasuicidalnim pokušajima
  • kada već počnu sa terapijom, vrlo često menjaju terapeute, izražavajući bezrazložno nezadovoljstvo
  • stalno insistiraju da budu hospitalizovani, često bez ikakve objektivne potrebe. Kada konačno budu hospitalizovani zbog graničnog poremećaja, traže da budu pušteni kući
  • žale se na nepostojeće bolesti, ispoljavaju preteranu i bezrazložnu zabrinutost za svoje zdravlje, češće fizičko nego mentalno. Stalno proveravaju puls, krvni pritisak, krvnu sliku…
  • negiraju stvaran problem
  • prilikom hospitalizacije i posle dijagnostikovanog graničnog poremećaja, neki graničari tvrde da im je dijagnoza pogrešna i žale se da je problem u nečem drugom. Smatraju da treba samo da srede problem sa alkoholom, pritom negiraju ostale probleme. Nisu u stanju da vide širu sliku svog poremećaja i da shvate da opšti haos koji dolazi iz svih životnih oblasti, zapravo vodi poreklo iz jednog korena. Graničari obraćaju pažnju na pojedinačne simptome.

Lečenje graničnog poremećaja ličnosti

U lečenju se koristi psihoterapija, grupna ili individualna i razni medikamenti, posebno antidepresivi i antipsihotici. Sa terapijom treba početi što pre, zbog postizanja boljih rezultata, a na kraju i onog najboljeg – izlečenja.

Kakve ste terapije pomažu graničarima?

Nekoliko različitih psihoterapijskih metoda daje prilično dobre rezultate u lečenju graničnog poremećaja ličnosti. Svaka je dobra na svoj način i teško je reći da je neka najbolja ili samo bolja. Važno je da je terapeut dobar u svom poslu. Psihoterapijom se postiže nestanak određenog broja simptoma i pacijent uči kako da se izbori, kako da iskoristi sve svoje kapacitete i snage i uspešno izađe na kraj sa svojim mukama.

Trajanje psihoterapije zavisi od toga koliko su simptomi izraženi, jačine poremećaja i trenutka u kom se krenulo sa psihoterapijom. Opet ću napomenuti ŠTO PRE – TO BOLJE. Nekada se prva poboljšanja vide već posle nekoliko nedelja ili meseci, ali se u praksi češće dešava da psihoterapija potraje čak i do nekoliko godina.

Terapija se radi grupno ili individualno. Grupno lečenje daje dosta dobrih ishoda u učenju i vežbi veština komunikacije i podizanja nivoa svesti o sebi, ali ima jedno ograničenje. Teško je na duži vremenski period držati na okupu grupu impulsivnih ljudi.

Psihoanalitička terapija

Ovde se koristi psihoterapija koj je fokusirana na transfer (TFP) i u kojoj je glavna stvar na stvaranju odnosa između terapeuta i pacijenta. Kroz ovakvu terapiju, na površinu isplivavaju neki skriveni procesi koji se nalaze iza vidljivih simptoma.

Postižu se dobri rezultati u poboljšanju odnosa pacijenta sa ostatkom sveta, načinima vezivanja i razumevanju osećanja drugih ljudi. Smanjuje se verovatnoća od ponavljanja suicidalnih i parasuicidalnih pokušaja i agresivnih ponašanja.

Kognitivno analitička terapija koju primenjuju neki terapeuti kombinuje kognitivni i psihoanalitički psihoterapijski pristup koji daje solidne rezultate.

Da li deluje kognitivno bihejvioralna terapija (CBT)?

Kognitivno bihejvioralna terapija se često i uspešno koristi u lečenju mnogih mentalnih poremećaja, ali u slučaju graničnog poremećaja ličnosti ima izvesna ograničenja.

Ova ograničenja su uglavnom vezana za teškoće u stvaranju dobrog odnosa terapeut – pacijent i sticanja poverenja pacijenta. Ako se odnos ipak uspostavi, terapija postaje vrlo moćno oruđe u prevazilaženju problema.

Ima spasa i za brak

Osobe koje imaju granični poremećaj impulsivno ulaze u brakove, ali na isti način izlaze iz njih. Terapija za bračne partnere zna da bude od pomoći u stabilizaciji bračnih odnosa i smanjenju broja i intenziteta konflikata. Mnogi brakovi izađu iz kriza u koje su ušli, pošto bračni drug sazna više o ovom poremećaju i nauči kako da se nosi sa tim. S druge strane, graničar uči da bolje funkcioniše u bračnoj zajednici.

Najčešće smetnje u porodičnim odnosima gde nema fizičkog, emociotivnog ili seksualnog zlostavljanja su zapostavljanje ili preveliko uplitanje u život graničara. Terapija za cele porodice se sprovodi tako što se oni uče o prirodi samog poremećaja i načinima da se u svakodnevnoj komunikaciji smanji broj trzavica koje samo pogoršavaju simptome. Ako se izabere ova terapijska metode, poboljšavaju se porodični odnosi, uče se novi ispravni načini rešavanja problema i postiže se bolja informisanost ostatka porodice o problemu sa kojim se nosi njima draga osoba. Porodična terapija je vrlo cenjena i sve se češće primenjuje kod nas i u svetu.

Terapija lekovima

U terapiji graničnog poremećaja različito uspešno se koristi veliki broj lekova, najviše onih koji suzbijaju prateće pojave, a to su uznemirenost ili depresija.

Terapija antidepresivima traje nešto duže nego kada se leči sama depresija. Antipsihotici se uvode u terapiju onda kada su, uz ostale simptome, prisutni poremećaji mišljenja ili percepcije, impulsivni i suicidalni simptomi. Terapija antipsihoticima daje dobre rezultate i uglavnom je kratkotrajna.

U praksi se pokazalo da kombinacija psihoterapije i terapije lekovima daje bolje rezultate nego svaka pojedinačno.

Odgledajte “Fatalnu privalčnost” ili “Neprilagođenu”

U poznatim holivudskim filmovima “Fatalna privlačnost” i “Neprilagođena” jako dobro su prikazani emotivno nestabilni ženski likovi koji pate od graničnog poremećaja. U oba filma junakinje se bore protiv napuštanja, ne birajući sredstva, tačnije birajući sredstva kao što su agresija i autoagresija.

Možda vam uverljiva gluma Glen Klouz u “Fatalnoj privlačnosti” posluži da kod bliske osobe prepoznate simptome graničnog poremećaja ličnosti. Zapamtite, u tom trenutku ne treba da odgovorite impulsu tako da pokupite prnje i pobegnete glavom bez obzira. Pogrešićete. Pokušajte da pomognete, jer to sigurno možete. Granični poremćaj može biti izlečiv.

Muzička terapija

Za kraj, evo terapije muzikom. Ovo su pesme koje pomažu ljudima sa graničnim poremećajem. Možda i kod vas,ako ste garničar, pomogne.

Sia Breathe Me

Above & Beyond pres. OceanLab "On a Good Day"

Bring Me the Horizon "Drown"

Sixx:AM "Skin"

Aspleep "The Smiths"

Avicii "Broken Arrows"

RAchel Platten "Fight Song"

Matisyahu "Sunshine"

Of Mice & Men "Identity Disorder"

Halsey "Gasoline ft. Gigi Hadid

11 Hildur Gudnadottir "Torrek"

Fiona Apple "Extraordinary Machine"

Demi Lovato "Warrior"

The Beatles "Blackbird"

Melanie Martinez "Cry Baby"

Sara Bareilles "Sweet As Whole"

Bleachers "I wanaan Get Better"

Watsky "Talking to Myself"

Johnny Cash "Hurt

PREUZMITE MOBILNE APLIKACIJE

Gledajte “Happy” kablovske kanale i to: “Moje happy društvo”, “Moj happy život”, “Moja happy zemlja” i “Moja happy muzika”.

Program se emituje kod kablovskih operatera “IrisTV” i “Supernova”, a možete ih pronaći na sledećim kanalima: “Moje happy društvo” - IrisTV / 171 ; Supernova / 71 | “Moj happy život” - IrisTV / 172 ; Supernova / 72 | “Moja happy zemlja” - IrisTV / 173 ; Supernova / 73 | “Moja happy muzika” - IrisTV / 174 ; Supernova / 74

Ostavite komentar

Unesite pojam i stisnite enter